Studija slučaja 1.1: Razdvajanje glasina od istine u nigerijskoj konfliktnoj zoni
Stéphanie Durand koordinira strateška medijska partnerstva i druge projekte u UN-ovoj Alijansi civilizacija u New Yorku. Zadužena je za organizaciju medijskih treninga, sastanaka eksperata i urednika, razvoj medijskih projekata, web sajt za eksperte i portfolije više od 80 partnera. Ranije je radila pri Institutu Sciences Po u Parizu kao pomoćni direktor Američkog centra, a zatim na postdiplomskom studiju novinarstva, gdje je razvila međunarodne strategije. Francusko-njemačkog porijekla, Durand je diplomirala i magistrirala na Fakultetu političkih nauka u Parizu, te nakon toga magistrirala međunarodne odnose na London School of Economics. Tvita pod imenom @steffidurand.
Regija Jos u centralnoj Nigeriji tradicionalno je poznata kao “dom mira i turizma”, no, u posljednje vrijeme, mjesto je oružanog sukoba baziranog na religijskim i sektaškim razlikama.
Jos se nalazi na granici između sjevera i juga Nigerije. Sjeverni dio zemlje pretežno je muslimanski, a južni pretežno kršćanski.
Kriza u Josu dovela je do alarmirajućih naslova poput: “Islamski napadači ubili stotine kršćana blizu Josa” i “Muslimani pobili kršćane u centralnoj Nigeriji”. Ovi i drugi naslovi naveli su neke od religijskih vođa da okrive medije za poticanje religijskog nasilja, obrazlažući taj svoj stav provokativnom prirodom izvještaja.
Ali u Josu se dešava smrtonosno nasilje i mediji o njemu moraju tačno izvještavati. Da bi to postigli, moraju proći kroz svakim danom sve veći broj glasina koje se šire putem SMS-poruka, društvenih medija i blogova – i paziti da izbjegnu objavljivanje lažnih informacija koje bi dodatno potakle konflikt.
Lokalni novinari izloženi su zastrašivanju, samocenzuri i strahu od odmazde državnih vlasti ili militanata. Međunarodni mediji imaju sve manje resursa, što dovodi do toga da strani reporteri sami “pokrivaju” cijelu regiju.
Ovo može utjecati na njihovo znanje o lokalnom kontekstu i senzitivnost prema njemu. Također, ovo povećava stepen oslanjanja na sadržaje prikupljene i distribuirane putem (često nepoznatih) svjedoka sa lica mjesta. Novinari moraju paziti da potvrde informacije koje otkriju ili rizikovati povećanje tenzija i izazivanje odmazdi baziranih na glasinama.
U januaru 2010. godine, kada su mediji počeli izvještavati o novom konfliktu u Josu, počelo je i širenje glasina o ruljama naoružanim noževima i mačetama. Svjedoci su davali različite izjave o uzrocima konflikta: jedni su govorili da je uzrok ponovno građenje kuća uništenih u neredima 2008. godine, drugi da je riječ o nasilju izazvanom fudbalskom utakmicom, treći da je sve počelo spaljivanjem jedne crkve.
SMS-poruke također su imale značajnu ulogu u poticanju nasilja, te su kružile poruke poput: “Zakoljite ih prije nego što oni zakolju vas. Ubijte ih prije nego što oni ubiju vas.”
U to vrijeme, fotografije žrtava nasilja su redovno objavljivane na blogovima.
Proces verifikacije je važniji nego ikad u situaciji kada su na svim stranama prisutni strah i pogrešno razumijevanje. Za novinare je ključno da se odmaknu od strasti učesnika i provjere tačnost navoda koji opisuju ili vizuelno prikazuju etničko ili religijsko nasilje. Pobiti lažne glasine o ubilačkom pohodu ili nadolazećoj krizi može doslovno spasiti živote.
Kao i drugdje, društveni mediji u Josu šire netačne informacije, ali u isto vrijeme i omogućavaju novinarima da se povežu i komuniciraju sa građanima. Društveni mediji također predstavljaju platformu na kojoj je moguće odgovoriti na glasine i provjeriti informacije, što na kraju stvara povjerenje i transparentnost potrebne da se izbjegne eskalacija konflikta.
U Josu, provođenje verifikacije, u saradnji sa javnošću, medijima pomaže da smanje tenzije i da ne potiču konflikt. Ono omogućava fer i tačno izvještavanje kakvo je prijeko potrebno.
I iako ovo svakako nije jedino što je potrebno za smanjivanje tenzija, ovakvo izvještavanje značajno doprinosi razbijanju straha, sumnje i bijesa, koji se nalaze u srcu etničkih i religijskih konflikata.
