Poglavlje 4: Verifikacija fotografija

Jedna snažna fotografija može odrediti priču.

Ovo je svakako bio slučaj na početku djelovanja BBC-jevog Odjela za sadržaje koje kreiraju korisnici u julu 2005. godine. Početni tim kreiran je sedmicu ranije kako bi se sredio sadržaj koji su BBC Newsu slali njihovi korisnici i kako bi se najbolje od njega prikazalo na televiziji, radiju i internetu.

I onda se 7. jula u Londonu desio bombaški napad.

Tog jutra, dok su BBC i druge medijske organizacije izvještavale o strujnim udarima u londonskom metrou, tim za prikupljanje korisničkih sadržaja počeo je razaznavati drugačiju priču, koja je BBC Newsu stizala direktno od gledatelja.

Ovo je bila jedna od prvih fotografija koje su stigle. Prije nego što je puštena u eter, fotografija je pažljivo pregledana, a kontaktirana je i osoba od koje je stigla da bi se provjerila njena priča i detalji onoga što je osoba vidjela. Fotografija je nenamjerno postala jedan od prvih primjera procesa verifikacije korisničkog sadržaja, koji je od tada postao standardna praksa u medijskoj industriji.

Ova fotografija, i druge poput nje, prikazivale su teror i haos u Londonu tokom i odmah nakon napada. Kao rezultat njenog objavljivanja, izvještavanje o događajima se ubrzo promijenilo. Ovo je prvi značajan primjer gdje je sadržaj koji šalju korisnici imao ključni utjecaj na tačnije, bolje i brže izvještavanje BBC Newsa.

Danas, tim za korisnički sadržaj dio je redakcije BBC-ja. Sastoji se od 20 novinara, koji rade na svim platformama – TV, radio, internet i društveni mediji – da osiguraju sadržaj koji kreiraju ili gledatelji BBC-ja ili korisnici interneta uopće.

Verifikacija je ključni dio uspjeha ovog tima. Tehnologija se od 2005. značajno promijenila, donoseći sa sobom eksponencijalni rast u korištenju društvenih mreža i mogućnosti mobilnih telefona. Ove promjene nude velike prednosti za naš proces prikupljanja vijesti, posebno udarnih, ali su one ujedno i veliki izazov.

Bez obzira na to da li se radi o pouzdanoj globalnoj medijskoj organizaciji kao što je BBC ili humanitarnim radnicima na terenu, potreba da se prizori udarnih vijesti brzo prikupe i podijele mora biti balansirana sa potrebom da te slike budu vjerodostojne i autentične. Pored toga, moramo provjeriti da li su autorska prava zaštićena i zatražiti potrebne dozvole.

Od tog dana 2005. godine, tim za korisnički sadržaj razvio je niz metoda koje nam pomažu u ovom procesu. I iako će se tehnologija nastaviti mijenjati – kao i alati koje koristimo – osnovni principi verifikacije fotografija ostaju isti:

1. Ustanoviti ko je autor/izvor fotografije.
2. Potvrditi lokaciju, datum i približno vrijeme kada je fotografija snimljena.
3. Potvrditi da fotografija prikazuje ono što oznaka tvrdi/sugerira da prikazuje.
4. Dobiti dozvolu autora/izvora za korištenje fotografije.

Razmotrimo ove korake detaljnije.

1. Ustanoviti ko je autor/izvor fotografije

Očigledni – i obično najefikasniji – način da se ovo uradi je kontaktirati osobu koja je fotografiju postavila online i pitati je da li je ona autor fotografije.

Prvi je korak konktaktirati osobu koja je postavila sadržaj putem profila na društvenoj mreži ili e-mail adrese, ali je važno utvrditi i što više detalja o njoj. Ovi nam detalji mogu pomoći da odredimo da li je osoba zaista originalni izvor fotografije.

Kao što je to objašnjeno u prvom poglavlju, ljudi često pokušavaju pomoći postavljanjem fotografija koje su vidjeli drugdje. Ovo se često dešava novinskim organizacijama – dobronamjerni čitatelji šalju fotografije da bi pomogli u izvještavanju. Pitati pošiljatelja da potvrdi da li je fotografija zaista njegova može uštedjeti mnogo vremena u procesu verifikacije.

Pronalaženje izvora fotografije počinje osobom koja ju je postavila online, ali često završava drugom osobom – onom koja je fotografiju zapravo snimila.

Kao što je to spomenuto u jednom od prethodnih poglavlja, važan je korak korištenje servisa poput Googleove obrnute pretrage fotografija ili servisa TinEye. Zalijepite URL fotografije ili je kopirajte u bilo koji od ova dva servisa i oni će skenirati internet u potrazi za istom fotografijom. Ukoliko se kao rezultat pojavi nekoliko linkova, kliknite na “pogledaj druge veličine” da dalje istražite.

Fotografija najveće rezolucije obično je originalni izvor. (Na Google Images servisu, rezolucija je prikazana pored svake fotografije.) Ovaj rezultat onda možete uporediti sa fotografijom koju imate i provjeriti da li izvor djeluje autentično.

Tokom izvještavanja o udarnim vijestima, fotografije određenih ljudi koje vam trebaju da ilustrirate priču neće biti dostupne (posebno ako se radi o običnim građanima). Provjerite da li fotografija osobe koju imate zaista prikazuje tu osobu a ne nekoga istog imena.

Iz mog iskustva, stranica Pipl.com je posebno korisna u ovakvim slučajevima budući da izlistava imena, korisnička imena, e-mail adrese i telefonske brojeve pored online profila ljudi. Za međunarodne pretrage, WebMii je također od pomoći. LinkedIn se pokazao kao dobar način verifikacije identiteta ljudi i često daje dodatne informacije na osnovu kojih možete stupiti u kontakt s nekim (putem kompanija/organizacija za koje su radili ili trenutno rade).

2. Potvrditi lokaciju, datum i približno vrijeme kada je fotografija snimljena

Postoji nekoliko korisnih novinarskih i tehničkih načina određivanja datuma, lokacije i drugih važnih detalja. Jedan je od osnovnih načina prikupljanja ove vrste informacija razgovor sa osobom koja je fotografiju kreirala/postavila na internet. Ovih pet pitanja izdržalo je test vremena:

• Ko su?
• Gdje su?
• Kada su tu stigli?
• Šta vide (i šta njihova fotografija prikazuje)?
• Zašto su tu?

Važan aspekt na koji treba obratiti pažnju: ako fotografija dolazi sa opasne lokacije, uvijek provjerite da li je osoba s kojom razgovarate na sigurnom i da li može razgovarati s vama. Također imajte na umu potencijalne probleme koji bi mogli nastati identificiranjem izvora objavljivanjem detalja o njemu ili o njegovim fotografijama.

Naše iskustvo na BBC-ju je da ljudi koji su stvarno bili na licu mjesta daju vizuelne odgovore, često opisujući detalje u sadašnjem vremenu (“Stojim nasred X ulice; vidim i čujem Y.”) Što je odgovor neodređeniji, to oprezniji trebate biti sa onim što vam izvor govori.

Još jedna korisna tehnika je da osobu pitate da vam pošalje još fotografija snimljenih u isto vrijeme. Rijetkost je da neko snimi samo jednu fotografiju zanimljive situacije. Kada imate više od jedne fotografije, bit će vam lakše da odredite kako su se događaji razvijali.

Kada od izvora dobijete informacije o tome kako je fotogafija snimljena, radite na tome da te informacije potkrijepite. Postoje dvije primarne metode koje se koriste za istraživanje sadržaja same fotografije i uporedite taj sadržaj sa onim što vam je rekao izvor.

Prvo, provjerite da li fotografija ima metapodatke (engl. Metadata). Metapodaci, koji se nazivaju još i “EXIF” podaci, kada se radi o digitalnim fotografijama, odnose se na podatke pridružene samoj fotografiji. Ukoliko je fotografija originalna, postoje dobre šanse da ćete moći vidjeti informacije o tipu i modelu kamere kojom je snimljena, vremenu kada je snimljena (ovdje budite oprezni – ako fotografija i ima vremenski “pečat”, vrijeme je možda još uvijek automatski namješteno na originalne postavke proizvođača ili drugu vremensku zonu) i dimenzije originalne fotografije, između ostalog. Možete koristiti softver poput Photoshopa (pogledajte informacije u fajlu) ili potražiti besplatne online alate poput Fotoforensics.com ili Findexif.com, koji će vam dati EXIF izvještaj o fotografiji.

Ubacite fotografiju i EXIF čitač će vam dati sve informacije koje su u njoj sadržane. Neke od ovih informacija bit će korisne onima koji znaju nešto više o tehničkoj strani digitalne fotografije. Ali za prosječnu osobu, podaci o tome kada je fotografija snimljena ili tip kamere koji je korišten nekada su dovoljni da prokažu izvor koji laže.

Jedna napomena: Većina društvenih mreža na kojima se postavljaju fotografije, poput Twittera, Facebooka i Instagrama, uklanjaju većinu, ako ne i sve, metapodatke prilikom uploada fotografija. (Flickr je ovdje izuzetak.)

Drugo, uporedite fotografije sa drugim izvorima. Probudite svog unutrašnjeg detektiva pažljivim pregledom fotografije. Često ćete pronaći tragove koji vas mogu dovesti do verifikacije lokacije ili vremena snimanja, npr.:

• Registarske oznake vozila
• Vremenske prilike
• Značajne građevine
• Tip odjeće
• Znakovi/natpisi
• Vide li se prodavnice ili zgrade koje možete identificirati?
• Koji tip terena/okoliša je prikazan na fotografiji?

3. Potvrditi da fotografija prikazuje ono što oznaka tvrdi/sugerira da prikazuje

Fotografija može biti autentična ali pogrešno označena. Naprimjer, tokom uragana Sandy, na Twitteru se proširila fotografija koja je opisana kao prizor tri vojnika koji čuvaju Spomenik neznanom junaku tokom oluje:

Fotografija je bila istinita utoliko što je zaista prikazivala vojnike ispred spomenika. Ali snimljena je mjesec dana ranije, ne tokom uragana Sandy. Fotografija je prvobitno postavljena na Facebook stranicu vojne jedinice First Army Division East.

Pored verifikacije datuma, vremena i približne lokacije fotografije, važno je ustanoviti i da li ona prikazuje ono što se tvrdi da prikazuje. Autentična fotografija može biti stavljena u lažni kontekst.

Koristite Google Maps, Bing Maps ili Wikimapia servis da odredite lokaciju. Fotografije koje šalju korisnici sve češće se taguju na ovim servisima i oni mogu dati korisne informacije i drugačije uglove lokacije koju istražujete. (Za više detalja o korištenju ovih servisa za mapiranje, pogledajte poglavlje 5.)

Stranice za vremensku prognozu mogu vam dati tačne izvještaje o vremenskim prilikama na različitim lokacijama na određeni datum – koristite ih da potvrdite da im vremenske prilike na fotografiji odgovaraju. Kao što je to spomenuto u prethodnom poglavlju, Wolfram Alpha je dobar izvor za pretraživanje vremenskih informacija u određeno vrijeme i na određenom mjestu.

Ako je na fotografiji prikazan znak ili natpis na drugom jeziku, možete koristiti Google Translate da vidite da li će vam ovo dati dodatne informacije o lokaciji. Alat za optičko čitanje znakova free-ocr.com može vam pomoći da iz fotografije preuzmete tekst – koji onda možete provući kroz online alat za prevođenje.

Servisi za geolociranje sadržaja sa društvenih mreža, poput Geofeedia i Ban.jo također mogu biti od pomoći u određivanju lokacije s koje je fotografija postavljena. Ovi servisi koriste GPS podatke mobilnog uređaja s kojeg je fotografija postavljena na internet. Iako trenutno “hvataju” samo mali dio sadržaja koji se na društvene mreže postavlja s određene lokacije, koristan su filter za početak istrage. Fotografija ispod primjer je nekih od fotografija koje je Geofeedia uhvatila neposredno nakon bombaških napada na bostonski maraton:

Pored ovih alata i tehnika, korisno je provjeriti i da li druge medijske organizacije i agencije distribuiraju slične fotografije. Da li drugi postavljaju fotografije sa iste lokacije na društvene mreže? Ako fotografije prikazuju sličnu scenu iz drugačijeg ugla, to će također pomoći u njihovoj verifikaciji.

I na kraju, ako se radi o velikoj priči, ukoliko imate zaista snažnu fotografiju, vrijedi provjeriti da li se ona pojavljuje na Snopes, stranici specijaliziranoj za opovrgavanje urbanih legendi i netačnih informacija koje kruže internetom.

4. Dobiti dozvolu autora/izvora za korištenje fotografije

Uvijek je najbolje tražiti dozvolu osobe koja ima autorska prava na fotografiju. Zakoni o autorskim pravima u mnogim zemljama jasno određuju da vlasnik fotografije može tražiti nadoknadu ukoliko dozvola nije tražena ili odobrena.

Odredbe i uvjeti korištenja sadržaja koji je postavljen na društvene mreže variraju od servisa do servisa. Neki, poput Flickra, pored fotografije jasno navode da li fotograf zadržava sva prava ili dozvoljava upotrebu pod Creative Commons licencom. (Dobra je ideja informirati se o Creative Commons licencama, da znate kako se razlikuju.)

Kada tražite dozvolu, važno je imati na umu nekoliko detalja:

• Jasno recite koju fotografiju ili fotografije želite koristiti.
• Objasnite kako će fotografija/e biti korištene.
• Pitajte kako fotograf želi biti predstavljen (ime, korisničko ime itd., imajte na umu da će fotografi u nekim slučajevima željeti ostati anonimni).

I najvažnije, zapamtite: Ako ste prošli sve gore navedene korake i procese i i dalje sumnjate – nemojte koristiti fotografiju!

• < Prijašnji
• Sljedeća stranica : Studija slučaja 4.1: Verifikacija bizarne lopte za plažu tokom oluje